1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Konflikti

Život se vraća u Harkov, nekako

8. januar 2023.

Četvrt Saltivka na severu milionskog grada Harkova najteže je bila pogođena ruskim granatiranjem. Tamo je skoro svaka zgrada uništena. Reporterka DW obišla je ovu četvrt.

https://p.dw.com/p/4LsAL
Irina Petrenko se vratila kući
Irina Petrenko se vratila kućiFoto: Hanna Sokolova/DW

Prostrane ulice gusto se prostiru između sivih stambenih blokova. Prve ruske bombe pale su ovde već ujutru 24. februara 2022. godine. Okrug Severna Saltivka, najveći u Harkovu, bio je dom za više od 300.000 ljudi pre početka agresije.

Ukupno je u Harkovu oštećeno više od četiri hiljade zgrada, od kojih je gotovo trećina direktno pogođena. To kaže zamenik šefa Biroa za stambene i komunalne usluge grada Jevhen Pasenov.

U maju, nakon prve ukrajinske kontraofanzive i oslobađanja predgrađa, lokalne vlasti su počele da popravljaju kuće, uglavnom prozore i krovove. „Želimo da zaštitimo imovinu ljudi kako bi mogli da se vrate u budućnosti“, kaže Pasenov. 

Stambeni blokovi kao izgorele košnice 

Više od milion ljudi trenutno živi u Harkovu – pre rata ih je bilo oko 1,5 miliona. Prodavnice se ponovo otvaraju i opet je više automobila na ulicama. Ipak Saltivka je jedva naseljena, jer su tamo maltene sve kuće oštećene.

Trošni stambeni blokovi sa razbijenim prozorima i crnim zidovima u proleće su izgledali poput spaljenih košnica. Sada su prozori zatvoreni šperpločama.  

„Koliko ljudi se tamo nalazi, može se prebrojati kada se deli humanitarna pomoć“, kaže meštanka Irina Petrenko. Ona je u dvorištu koje je sa svih strana okruženo devetospratnicama.

Prema njenim rečima, u četiri stambene zgrade, gde ponovo ima grejanja, vode i struje, živi gotovo 200 ljudi. Irina stanovnicima deli pakete hrane, koje donose volonteri. 

„Ovde sam se udala, rodila ćerku, ovde sam išla u školu“, kaže Irina o Severnoj Saltivki. „Ovde je vrtić u koji je išla moja unuka. Ovde sam šetala sa njom u parku, tu smo sedele na klupi i jele kukuruz.“

U hodnik u slučaju vazdušne opasnosti 

Irina je radila kao krojačica, a njen suprug u fabrici nameštaja. Njena ćerka, zet i osmogodišnja unuka napustili su Harkov u prvim danima rata. Ona je ostala sa mužem.

U slučaju vazdušnog napada, sklanjaju se u hodnik stana i naizmenično spavaju. Noću je Irina sa prozora posmatrala ispaljivanje raketa iz Rusije. Ruska granica nije daleko odavde. Tokom dana, uprkos granatiranju, išla je da nahrani mačku svoje ćerke. 

Tokom celog marta Severna Saltivka bila je izložena masovnom ruskom granatiranju. „Bili su jaki vazdušni napadi. Sedeli smo u hodniku uz sveće, na dve stolice. Čak je i mačka htela da nam sedne u krilo. Suprug i ja smo se već bili pozdravili. Rekli smo jedno drugom da se volimo“, priseća se Irina.  

Oštećeni soliteri u Saltivki
Oštećeni soliteri u SaltivkiFoto: Hanna Sokolova/DW

Nakon tog iskustva, par je odlučio, barem privremeno, da se preseli u drugi deo grada. Pre nego što je Irina izašla iz stana, očistila je pod. „Muž mi je rekao da to nema smisla“, smeje se danas ova žena. Njen stambeni blok je ostao neoštećen.

„Vozili smo pod paljbom. Gorela je susedna zgrada. Visili su kablovi za struju i bilo je kamenja koje smo morali da zaobilazimo. Putem smo videli uništene kuće, ranjenog taksistu i njegovog mrtvog putnika“, priseća se Irina. 

Par je odseo kod prijatelja, koji se priključio teritorijalnoj odbrani. Irina je kuvala hranu za njega i njegove saborce, što joj je dalo podsticaj. „Ipak, u maju sam pala u depresiju. Samo sam htela da se vratim kući“, kaže Irina. 

Povratak stanovnika 

Penzionerka Raisa Lobanova, koja je proletos ostala potpuno sama u stambenoj zgradi sa devet spratova, rekla je Irini gde ima vode i humanitarne pomoći. Žene su danima čistile dvorište, koje je bilo zatrpano razbijenim staklom i prozorskim okvirima.  

U dvorištu, pored sportskog igrališta, još uvek leže cigle prekrivene pepelom. Tu je bilo ognjište na kojem se kuvalo, dok u kućama nije bilo gasa i struje. Veći deo leta Rusi su pucali na Harkov. 

Irina ranije nije ni znala ko živi u stanovima na njenom spratu. Sada poznaje čak i stanare iz susednih ulica. Po povratku kući angažovala se kao volonterka. Saznala je šta ljudima u komšiluku treba, napravila je popise i na kraju delila humanitarnu pomoć. 

Meštani se skupljaju u šatoru da se ogreju
Meštani se skupljaju u šatoru da se ogrejuFoto: Evgeniy Maloletka/AP Photo/picture alliance

U septembru, nakon oslobađanja delova harkovskog regiona i Lipeca, mesta udaljenog 25 kilometara od Harkova, ljudi su počeli da se vraćaju i u Severnu Saltivku. Tada je broj napada znatno smanjen jer su Rusi napustili svoje položaje, objašnjava Irina.

Ljudi su se čak vratili u zgrade koje su spolja izgledale neupotrebljivo, poput onih u kojima nedostaju čitavi spratovi ili se u njih ulazi kroz ruševine.  

Sada se između solitera solitera vide građevinski kranovi. Mogu se videti čitavi spratovi od opeke, koji sada čine kontrast betonu unutar montažnih objekata. Ne pojedinim mestima se vide novi prozori. Igrališta i sportski tereni, koji su takođe bili pogođeni ruskim granatama, zasad neće biti popravljani, jer dece gotovo da nema. 

Pogled na živote drugih 

Irina stoji ispred svoje kuće i gleda unukinog velikog sivog psa. U tom trenutku se oglašava sirena za vazdušnu opasnost. Ulazni deo kuće je poput podruma, hladan i mračan. Grejanje, voda i struja nisu svuda dostupni.

Irinin stan je takođe hladan i mračan, tapete su vlažne i pale su na pod. Zbog silnog granatiranja prozori su nekoliko pita morali da se pričvršćuju ekserima. 

Policija u Harkovu pred sakupljenim ostacima ruskih projektila
Policija u Harkovu pred sakupljenim ostacima ruskih projektilaFoto: Libkos/AP/picture alliance

Vlasti će tek na proleće moći da saopšte koliko je kuća u Severnoj Saltivki moguće obnoviti, nakon što budu urađeni odgovarajući testovi. „Možda će izveštaj pokazati da će biti potrebna određena količina novca za popravak, a cena kvadrata će biti poređena sa novogradnjom, možda će biti skuplja ili ista“, pretpostavlja Jevhen Pasenov.  

U skladu s time, još uvek nema govora o planu obnove Severne Saltivke. „Malo je verovatno da će međunarodne organizacije to finansirati, jer rat još traje. Nelogično je izvoditi velike građevinske radove samo 40 kilometara od Rusije“, priznaje Pasenov.

Pojašnjava da, prema zakonu, oštećene kuće mogu da se popravljaju tek 90 dana nakon završetka aktivnih borbi. „Ono što je do sada urađeno, urađeno je na sopstvenu odgovornost”, kaže Pasenov. 

Na kraju je ipak većina stanovnika uspela da se vrati u ove kuće. „Sada je ovde barem malo radosnije“, kaže Irina dok viri kroz prozore svoje stambene zgrade obložene šperpločama, i dodaje:

„Kad sam se vratila, bilo je proleće. Bila je tišina, ptice su cvrkutale. Okviri prozora i zavese su visili na drveću. Prolazio si pored njih i gledao tuđe živote.“ 

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.