1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Putinovi „referendumi“ su znak slabosti

von Eggert Konstantin Kommentarbild App
Konstantin Egert
28. septembar 2022.

Ruski predsednik hoće da pokaže snagu i rešenost aneksijom još četiri okupirane oblasti Ukrajine. Ali, očito je da on nema više ni snage ni rešenosti, komentariše Konstantin Egert.

https://p.dw.com/p/4HQKQ
Ništa osim lažiranja: „Referendumi“ u Ukrajini su pokušaj Putina da pokaže snagu, smatra Konstantin Egert
Ništa osim lažiranja: „Referendumi“ u Ukrajini su pokušaj Putina da pokaže snagu, smatra Konstantin EgertFoto: Yegor Aleyev/TASS/dpa/picture alliance

U utorak su okončani „referendumi“ koje je Moskva organizovala u četiri delimično okupirane oblasti Ukrajine. Svako zna – uključujući i predsednika Vladimira Putina – da je to glasanje još više režirano od „referenduma“ na Krimu 2014. godine, predstave koja je potom vodila aneksiji poluostrva.

Ishod sadašnjeg kvazi-glasanja bio je poznat unapred. Nema sumnje da će Kremlj ovih dana saopštiti da su oblasti Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona „izabrale“ da se prisajedine Rusiji.

Isto tako nema sumnje da će predsednik Putin velikodušno izaći u susret narodu i potpisati aneksiju kao poklon sebi za sedamdeseti rođendan (7. oktobar).

-pročitajte još: Šta Putin želi da postigne „referendumima“ u Ukrajini?

Svet neće priznati lažne referendume, isto kao što nije onaj na Krimu. Možda će to jedino priznati ruski sateliti poput Eritreje i Sirije, ili nepriznati entiteti poput Abhazije i Južne Osetije, koje je Rusija otuđila od Gruzije 2008. godine.

Mobilizacija je bila preokret

Možda Putin veruje da će se Rusi obradovati što je „spasao“ njihove sunarodnike iz izmaštanih kandži tobožnjih „ukrajinskih neonacista“, te načinio Rusiju još većom. Ali, teško da će u Rusiji biti euforije koja je pratila prisajedinjenje Krima 2014. godine.

Konstantin Egert, DW
Konstantin Egert, DW

Prvo, Krim je imao posebno mesto u postsovjetskoj imaginaciji koju je teško pogodio kolaps Sovjetskog Saveza. Istočna Ukrajina nema takav simbolički značaj.

Drugo, „referendumi“ su održani u svetlu onoga što Kremlj zvanično zove „delimičnom mobilizacijom“, ali što izlazi na opšti poziv na oružje. Stotine hiljada porodica šalje nepripremljene očeve, braću i sinove u rat i verovatnu smrt. Hiljade još pokušavaju da pobegnu preko granica pre nego što se zatvore.

Kremlj nema izbora nego da na brzinu proglasi okupirane ukrajinske teritorije svojim, a onda tamo masovno rasporedi nove vojnike. Bez njih, teško da bi Rusija te oblasti zadržala.

Pošto okupirane teritorije budu proglašene ruskim, Putin će tvrditi da ukrajinska armija napada Rusiju. Verovatno će ponoviti ucene nuklearnim oružjem, kao što radi otkako je počeo invaziju u februaru, a možda će pristati i na neku formu pregovora.

Putin je pod pritiskom da dela brzo pre nego što eksplozija broja mrtvih i ranjenih izazove negodovanje u ruskom društvu.

Potez očajnika

Taj plan je očajnički i rizičan. Ukrajinci se neće povući iz Donjecka i druga tri regiona. Putin će morati da ih potisne konvencionalnim ratom ili da ispuni obećanje o upotrebi taktičkog nuklearnog oružja. To bi izazvalo američki odgovor s „užasnim“ posledicama, kako je nedavno rekao američki državni sekretar Entoni Blinken.

„Referendum“ na Krimu 2014. bio je spektakl koji je upriličio beskrupulozni i cinični pobednik. Danas je sve drukčije.

Putinov igrokaz sa „referendumima“ deluje kao malodušni pokušaj da se demonstriraju snaga i rešenost, iako i jedno i drugo nedostaje. Koliko god da rat potraje, ovih „referenduma“ se niko neće ni sećati.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.