1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ograničiti plate top-menadžera?

3. mart 2023.

Visoke plate i otpremnine za top-menadžere često su na meti kritika. U Švajcarskoj je pre deset godina o tome održan referenduma i to s prilično jasnim ishodom. Kakva je tamo situacija danas? A kakva u Nemačkoj?

https://p.dw.com/p/4OCi1
Foto: picture-alliance/K. Ohlenschläger

Pre tačno deset godina, 3. marta 2013, u Švajcarskoj je održan referendum na kojem su građani odlučivali o visinama otpremnina i primanja top-menadžera. Povod za održavanje referenduma bilo je zgražavanje dela javnosti zbog, kako su neki tada tvrdili, neumerenosti po pitanju naknada za rad vrhunskih menadžera u industriji.

Švajcarski građani su na referendumu podržali inicijativu kojom se zabranjuju određene (neumereno visoke) otpremnine, odnosno uvođenje veće doze transparentnosti po pitanju plata top-menadžera, odnosno njihovo ograničavanje. Podrška na referendumu bila je izuzetno visoka, 68 odsto birača glasalo je na referendumu.

-pročitajte još: Nemačka: Ko ima najveću državnu platu, tri puta veću od kanclera?

Naknade za rad koje primaju top-menadžeri redovno su tema javnih rasprava i u drugim zemljama. Pa da li su se u poslovnom svetu dogodile neke promene nakon referenduma u Švajcarskoj?

I da i ne. Upozorenja poslodavaca o tome da će se koncerni u slučaju strožih pravila „iseliti“ iz Švajcarske, čime će ta zemlja izgubiti deo atraktivnosti kao poslovni centar, nisu se obistinila. Otpremnine su jednostavno zamenjene nekim drugim vrstama bonusa. Švajcarska inicijativa dakle nije rezultirala nekim održivim promenama u svetu biznisa.

Ciirih u Švajcarskoj: Otpremnine su jednostavno zamenjene nekim drugim vrstama bonusa
Ciirih u Švajcarskoj: Otpremnine su jednostavno zamenjene nekim drugim vrstama bonusaFoto: picture-alliance/dpa/A. Wey

Društvo želi „civilizovanu tržišnu ekonomiju“

Nešto se ipak dogodilo, kaže Tomas Bešorner, profesor poslovne etike na Univerzitetu u Sankt Galenu. „Danas se u društvu mnogo više diskutuje o tome na koji bi način trebalo preraspodeliti novostvorenu vrednost nekog preduzeća“, odnosno da li to primarno ide deoničarima ili menadžerima. Toga pre deset godina u toj meri nije bilo.“

Profesor Bešorner naglašava da je društvo sito izopačenosti kapitalizma: „Ono je u mnogo većoj meri senzibilizovano po pitanju pravednosti, bez obzira da li je reč preraspodeli, ljudskim pravima ili ekološkoj privredi. Bajka o opravdanom maksimiranju profita od strane preduzeća u grubom kapitalizmu, koji se bazira na deoničarstvu, o takozvanom stejkholder-kapitalizmu – u tu bajku društvo više ne veruje“.

Pa šta društvo želi? Bešorner kaže da ono želi takav oblik upravljanja koji će poštovati dostojanstvo ljudi, odnosno želi „civilizovanu tržišnu ekonomiju“.

I u Nemačkoj su plate top-menadžera vruća tema o kojoj se često i intenzivno diskutuje. Na jednoj strani, pobornici visokih primanja redovno upozoravaju na ogromnu odgovornost koju imaju vrhunski menadžeri – često se, podsećaju, tu radi o desetinama hiljada radnih mesta. Kritičari pak (više)milionske plate smatraju besramnim.

Godišnja plata veća od deset miliona evra je nešto što društvo teško može da shvati, kaže Kristijane Helc, direktorka udruženja za zaštitu ulagača (DSW). Ta suma je, dodaje, „granica na osnovu koje bi preduzeća trebalo da se orijentišu.“

Helc smatra da bi visine naknada za rad menadžera morale da budu odraz podataka o razvoju, odnosno poslovanju preduzeća, i to i kratkoročno i dugoročno. Nadzorni odbor bi tu trebalo da igra ključnu ulogu, smatra ona, i što se tiče definisanja zahtevnih ciljeva, a i po pitanju ostvarivanja tih ciljeva od strane uprave. Ciljevi, kaže, mogu da budu i finansijski i nefinansijski – mogu na primer da budu vezani i za održivost poslovanja.

U udruženju DSW ipak smatraju da nije potrebno definisati apsolutnu gornju granicu za plate vrhunskih menadžera. „Podaci pokazuju da se visine naknada u firmama koje su izlistane u nemačkom berzanskom indeksu (DAX) po pravilu se kreću ispod granice od deset miliona evra“, kaže Helc.

Plate top-menadžera snažno porasle

Sudeći po podacima iz analize koju je DSW napravio s Tehničkim univerzitetom iz Minhena, predsednici uprava 40 deoničkih društava koja su izlistana u berzanskom indeksu DAX u proseku zarađuju oko čest miliona evra godišnje. Radi se o podacima za 2021. To je manje nego što u proseku zarađuju šefovi koncerna koji su uvršteni u švajcarski SMI-indeks (oko 6,5 miliona evra), odnosno manje nego šefovi firmi izlistanih u francuskom vodećem indeksu CAC 40 (7,8 miliona evra).

Najbolje zarađuju top-menadžeri u SAD
Najbolje zarađuju top-menadžeri u SADFoto: Arno Burgi/dpa/picture alliance

Ali, u poređenju sa SAD, svi ti iznosi su u stvari veoma skromni. U Sjedinjenim Državama čelni ljudi kompanija okupljenih u indeksu Dau Džons u proseku godišnje dobiju 27,3 miliona evra. Članovi uprava 40 firmi iz DAX-a (uključujući i plate šefova uprava) u proseku su 2021. zaradili po 3,9 miliona evra. To ipak znači da su članovi uprava tokom te godine zarađivali 53 puta veće plate od prosečne godišnje zarade zaposlenih u njihovim firmama. U 2020. zarade su bile 47 puta veće. Jaz dakle raste. I to znatno.

U protekloj deceniji odnos prosečne plate top-menadžera i njihovih zaposlenih bio je relativno konstantan, navode u DSW, ali i dodaju da su članovi uprava nakon krizne korona-godine 2020. znatno profitirali od snažnog rasta dobiti DAX-kompanija, i to uprkos svim mogućim diskusijama oko (više)milionskih plata koje primaju top-menadžeri.

ko/aš/sm (dpa)

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.