1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

EU: Muke oko nabavka oružja i municije

26. februar 2024.

U Parizu se večeras održava konferencija podrške Ukrajini, sa oko 20 šefova država ili vlada, uključujući kancelara Šolca. Radi se pre svega o vojnoj pomoći napadnutoj zemlji koja je već dve godine u ratu.

https://p.dw.com/p/4csTz
Olaf Šolc u fabrici oružja Rheinmetall u Nemačkoj
Olaf Šolc u fabrici oružja Rheinmetall u NemačkojFoto: Fabian Bimmer/Getty Images

Rat u Ukrajini nemilosrdno otkriva koliko je EU udaljena od zajedničke politike bezbednosti. To je posebno vidljivo kod vojnih projekata. Rat u Ukrajini zahteva ogromnu količinu oružja, municije i ratnog materijala, piše tagesšau, portal nemačkog javnog servisa ARD:

"S jedne strane, vodi se rovovska borba, kao u Prvom svetskom ratu. S druge strane, upotrebljavaju se dronovi i veštačka inteligencija", kaže Burkhard Šmit, koji je zadužen za sigurnost i odbranu u Udruženju evropske avionske i odbrambene industrije (ASD) u Briselu.

Dakle, velikoj potražnji za konvencionalnim oružjem, pridodaje se i potražnja za visokotehnološkim proizvodima. Ova visoka potražnja nailazi na evropsku vojnu industriju koja je decenijama bila u nekoj vrsti „kome u budnom stanju" i sada je žele što pre oživeti.

Novac je zapravo dostupan, možda još uvek ne dovoljno, ali prilično velika suma od 380 milijardi dolara izdvojena je samo za ovu godinu, ponosno je rekao generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg.

Kupuje se uglavnom izvan EU. Gotovo 80 posto vojnih izdataka u protekle dve godine otpada na kompanije iz SAD i Izraela", kaže Šmit: "Evropska industrija oružja nije imala veću korist od većih budžeta za odbranu proteklih godina."

Poljska je svoja borbena vozila naručila u Južnoj Koreji, gde su brzo bila dostupna. Oni, kojima danas treba oružje ili tenkovi, lakše će ih naći u zemljama koje su navikle da žive s pretnjom - poput SAD, Izraela ili upravo Južne Koreje.

Drugačije je u Evropi. Evropske odbrambene politike u svakom slučaju nema, do sada se nije smatrala ni potrebnom. Evropska komisija čak ne sme ni kupovati oružje. Za odbranu je zadužen Tijeri Breton, iako se ovaj evropski komesar istovremeno brine i o digitalizaciji, unutrašnjem tržištu i uslužnim delatnostima. Tek sada se razmatra imenovanje posebnog evropskog komesara za odbranu.

Ukrajinski vojnik na frontu
Ukrajinski vojnik na frontuFoto: Diego Herrera Carcedo/Anadolu/picture alliance

Kuda ide novac?

Uvek se tu radi o novcu. Primer je fond pokrenut 2021. za pomoć državama izvan EU, tzv. trećim zemljama. EU je skupila pet milijardi evra, koje će se moći koristiti za sigurnost u Evropi u sedećih nekoliko godina. Na taj način će se, na primer, kompenzirati zemlje koje isporučuju ratni materijal Ukrajini.

Francuska to želi povezati sa obavezom kupovine oružja i vojne opreme u Evropi. Nemačka raspravlja o iznosu udela tom fondu i zahteva da se uzmu u obzir bilateralni doprinosi Ukrajini.

Sve to dugo traje, a vreme je u ratu presudan faktor. A Ukrajina ga nema. I uprkos ogromnom pritisku, to sve traje predugo. "Potrebno je vreme za promenu mentaliteta, to važi kako za ustanove tako i za industriju. Dakle, postoji protivrečnost između onoga što se čuje i onoga što se stvarno događa", kaže Šmit.

Malo vremena za složene procese

Službe za nabavku ne pretvaraju se preko noći u dobro uspostavljene internet trgovine, a i firmama je potrebno vreme. Za nove pogone, na primer, potrebne su dozvole, kompanije moraju zaposliti ljude i kupiti materijal, a za to im je pre svega potrebna pouzdanost, kažu u Udruženju industrije naoružanja .

"Vojna industrija ima samo jednog kupca, a to je država i njene institucije. Ako oni ne naručuju, ništa se ne proizvodi."

Međutim, i pored hrabrih govora na konferencijama i sastancima ministara: proces naoružavanja je sve samo ne jednostavan. Novca je malo, a mora se misliti i na to šta kaže birač i koliko su pouzdane SAD? Takođe, niko ne zna koliko će dugo trajati rat u Ukrajini i koliko je oružja najbolje naručiti u ovom trenutku.

Nacionalni interesi ostaju

I bez obzira na "mi", u Evropi postoji i veliko "ja". Svaka zemlja ima svoje interese, koje stavlja na prvo mesto.

Istočni Evropljani, u čijem susedstvu besni rat protiv Ukrajine i koji imaju istorijski opterećen odnos s Rusijom žele što pre da napune svoja skladišta. Zemlje na jugu su više udaljene od ratnih događanja. Svaka zemlja razvija svoje vojne planove, podržava svoje firme.

Nemački ministar privrede Robert Habek na konferenciji za u Minhenu se požalio zbog "protekcionizma pojedinih zemalja koji se odnosi na sopstvenu vojnu industriju". Visoka potražnja takođe povećava cene.

Donjecka oblast, - granate 152 mm
Donjecka oblast, - granate 152 mmFoto: Jose Colon/Anadolu/picture alliance

Problem nabavke municije

Jedan od retkih velikih zajedničkih projekata je narudžbina milion granata za Ukrajinu. Prošlog marta (2023) su se ministri odbrane EU obavezali da tu količinu dostave u roku od godinu dana - krajem januara EU je morala da prizna da je taj cilj značajno promašen.

Nalog se izvršava, između ostalog, putem EDA, Evropske agencije za odbranu sa sjedištem u u Briselu. Do sada je nabavljeno nešto više od polovine artiljerijske municije, kaže zamenik direktora EDA Andre Denk. "Do kraja ove godine cilj je dostići milion, dakle zaostajemo za vremenskim planom. Međutim, ako realno sagledamo vremnski okvir, stojimo znatno bolje nego što se moglo očekivati."

Pa ipak, za Andrea Denka, time misija nije okončana. "Moramo dalje ulagati novac i nastaviti sa narudžbinama. Jer, ako danas naručim municiju, ona će tek za godinu dana moći biti dostavljena."